Dvostruka ekspozicija
Još pišem Pelikan nalivperom
koje mi je sestra kupila
na nekom njemačkom sajmištu.
U vremenu Photoshopa
fotografiram na film.
Skidam šešir
kad pozdravljam dame,
kao vitezovi kacigu
i ostajem ranjiv.
Još uvijek hodam
onom stranom ulice
na kojoj je kuća
u kojoj si živjela.
Još čuvam neposlane razglednice
Praga, ispisane urednim rukopisom
koji me je živcirao.
Još pamtim tvoj smijeh
na Karlovu mostu
i okus kanapea s kavijarom
u Korunki za pet kruna.
Sjećam se dvostruke ekspozicije
tvojeg lica na Ilfordu
snimljene pred odlazak.
U nedoba
Noću je najgore.
U nedoba
zbrajam ljude koje sam
nekad povrijedio.
Slažem ordenje
propuštenih prilika,
nižem promašaje i zablude.
Nabrajam obećanja
koja nisam ispunio
i odluke
koje nisam proveo.
Noćne su inventure neopozive.
Pravdam se onima
kojih više nema.
Peče me savjest
zbog nepočinjenih grijeha.
Noću nema odrješenja.
I ova je pjesma nastala
jedne noći.
Pogranični bar
Te su noći
kad sam prešao granicu
munje osvjetljavale
mali pogranični grad.
Podigao sam ovratnik na kišnom ogrtaču
poput Humphreyja Bogarta
i mokar ušao u mračni bar.
Na pozornici je ostarjela pjevačica
solidno pjevala Williejevu
Blue Eyes Crying In the Rain.
U širokim trapericama i s kačketom
zamišljala je valjda da izgleda
kao Shania Twain.
Brbljavog je barmena jako zanimalo
odakle sam,
ali je pivo začudo bilo dobro.
Moj se čovjek pojavio s omotnicom
i žurno otišao.
Netko će jednom snimiti film
s ovakvom scenom, pomislio sam,
nazdravio pjevačici
i promrmljao:
Love is like a dyin’ ember
And only memories remain.
Bijeg s cirkusom
Onog ljeta kad je cirkus
stigao na Trešnjevku
od kuće sam htio
pobjeći s njim.
Putovati svijetom.
Živjeti u kući na kotačima.
Slušati bubnjeve
na početku predstave.
Osjetiti piljevinu pod nogama.
Biti pomoćnik ženi od gume.
Iz prikrajka se diviti
krotiteljici lavova.
Svježom salatom hraniti
slonicu Veru.
Strepiti nad artisticama na trapezu,
blizankama Collins.
S vremenom postati mađioničar.
U sanduku prepiliti
lijepu pomoćnicu Saru
i sastaviti je da opet bude cijela.
Nestati u praznoj kutiji
pred oduševljenom publikom,
pa im mahnuti iza zastora.
Ali sam se bojao
iscerenih lica klaunova.
Tri palme ili Pjesma za Stinga
Bilježnica mi je puna
olovkom pisanih poruka.
Podrum boca.
Nedostaju mi
brodolom
i pust otok.
Darko Lesinger (Zagreb, 1959.) novinar je, fotograf i autor
dokumentarnog filma. Novinarstvom se bavi od 1985, a tekstove objavljuje od
1987. godine. Radio je kao novinar, fotoreporter i urednik u hrvatskim medijima, a bavi
se i fotografijom te književnim stvaralaštvom. Živi i radi u Zagrebu.
